Što je ateizam:
Ateizam je držanje ili uvjerenje da ne postoji bog ili vrhovno biće. Također negira istinu svake vjere ili vjerovanja povezanih s božanskim ili natprirodnim bićima, ili doktrina utemeljenih na njihovom postojanju.
Etimologija ateizma potječe od grčkog ἄθεος (ateist), koji se pak sastoji od prefiksa ἄ, što znači ‘bez’, i imenice θεος što znači ‘bog’. Nastaje sufiksom -ism, što znači "doktrina" ili "trend". Ateizam bi onda bio odsutnost vjere u Boga.
Filozofski, sljedbenici ateizma pribjegavaju raznim argumentima kako bi doveli u pitanje postojanje Boga. S jedne strane, oni preispituju empirijske dokaze o njegovom postojanju. Oni također ukazuju na proturječja svemoguće i dobrohotne Božje naravi, jer prema tome on tada ne bi smio dopustiti postojanje zla i patnje u svijetu.
Oni se također temelje na argumentu iz božanskih objava, koji je nedosljedan i kontradiktoran jedni drugima u različitim svjetskim religijama.
Raznolikost pozicija ateizma omogućuje razlikovanje nekoliko vrsta. Postoje snažni i slabi ateizam, teoretski i praktični ateizam, kršćanski ateizam, pa čak i atestizam koji promiče država.
Najrasprostranjeniji simbol ateizma je stilizirani "A", koji je 2007. stvorila američka umjetnica Diane Reed za Međunarodni ateistički savez. Međutim, postoji mnogo ateističkih organizacija i svaka ima svoj simbol, tako da ne postoji univerzalna referenca.
Suprotno ateizmu je teizam, koji je vjera u vrhovnog boga, bogove ili bića koja nadilaze zemaljsku razinu. Općenito, teizam kanalizira i dogmatizira određena religijska doktrina.
Vrste ateizma
Postoje različite vrste ateizma. Neki kategorički poriču postojanje boga ili božanskog entiteta; drugi jednostavno ne uzimaju u obzir njihov utjecaj. Ateizam se može provoditi i institucionalno, od države, kao što ćemo vidjeti u nastavku.
Snažan ili pozitivan ateizam
Izravno poriče postojanje bilo kojeg boga ili natprirodnog entiteta. Za snažni ateizam ne postoji bog stvoritelj ili bogovi poznatog svemira budući da svemir postoji oduvijek; stoga mu nije potreban tvorac koji bi opravdao svoje postojanje.
Slab ili negativan ateizam
To je fleksibilniji tip ateizma i bliži je agnosticizmu, jer on kategorički ne poriče mogućnost postojanja bogova, već jednostavno ne vjeruje u njih.
Praktični ili pragmatični ateizam
Ne poriče postojanje Boga, ali isključuje njegov utjecaj pri objašnjavanju prirodnih pojava. Uz to, praktični ateizam izražava se u nezainteresiranosti za propitivanje postojanja boga, budući da je za ovu struju to tema koja nema značaja u svakodnevnom životu.
Teoretski ateizam
Posvećen je iznošenju argumenata koji potvrđuju nepostojanje bogova ili božanstava. Za teorijski ateizam postoje dovoljni znanstveni i filozofski dokazi koji potvrđuju nepostojanje višeg ili božanskog porijekla.
Kršćanski ateizam
Kršćanski ateizam ili ateizam kršćanskih vrijednosti niječe postojanje Boga, ali prakticira Isusova učenja. U tom smislu, Isus se ne uzima kao božansko biće, već kao referencu vrijednosti koje bi ljudi trebali primijeniti u praksi u svom svakodnevnom životu.
Državni ateizam
To je kada su države protiv vjerskih institucija ili su izravno antireligiozne. Primjer je bila Narodna Republika Albanija koju je diktator Enver Hoxha između 1967. i 1991. proglasio ateističkom državom.
Vidi također: Ateist
Razlika između ateizma i agnosticizma
Iako se agnosticizam često doživljava kao vrsta ateizma, to je drugačiji stav prema postojanju i prirodi božanskog. Agnosticizam ne potvrđuje postojanje Boga, ali ga niti negira izravno, budući da smatra da je to znanje izvan ljudskog razumijevanja.
Ateizam je, s druge strane, stav koji kategorički poriče postojanje Boga, bogova ili bilo kojeg višeg entiteta koji nadilazi strogo materijalnu razinu.
Vidi također:
- Agnostik
- Religija
- Agnosticizam
Povijest ateizma
U drevnoj su Grčkoj filozofi poput Epikura ili Dijagore, koji je poznat kao "prvi ateist", pokušavali objasniti svijet udaljavanjem od nadnaravnog. To je dovelo do atomizma, koji je tvrdio da se svemir sastoji od malih čestica koje se nazivaju atomi. Ova je vizija uklonila svaku mogućnost božanske intervencije u prirodnim fenomenima.
U srednjem vijeku pitanja o božanskoj prirodi pojava utihnula su snažnim utjecajem Crkve. To se promijenilo u renesansi, jer je renesansni humanizam pogodovao okruženju rasprava i razmišljanja usredotočenih na čovjeka, a ne na božanstvo. To je otvorilo put konsolidaciji sekularne kulture.
U moderno doba kritika europskog kršćanstva i znanstveni napredak doveli su do pojave ateizma kao koncepta. Mislioci poput Barucha Spinoze, Mattiasa Knutzena ili Inmanuela Kanta otvoreno su propitivali postojanje Boga, generirajući nove struje mišljenja orijentirane na materijalizam.
Te bi struje svoj apogej imale u 19. i 20. stoljeću, a među njima se isticala marksistička teorija koja religiju smatra izumom elita za potiskivanje radničke klase.
