13 karakteristika neoliberalizma

Neoliberalizam je teorija o političko-ekonomskim praksama koje su se pojavile u drugoj polovici 20. stoljeća temeljena na liberalizmu 19. stoljeća. Da bismo razumjeli što je to i po čemu se razlikuje od liberalizma, potrebno je u nastavku pregledati njegove najvažnije karakteristike.

Privatno vlasništvo, slobodno tržište i slobodna trgovina

Neoliberalizam održava temelje liberalizma, koji su sažeti u privatnom vlasništvu, slobodnom tržištu i slobodnoj trgovini. Gdje bi bila razlika? Za neke stručnjake razlika bi bila u tome što neoliberalizam apsolutizira gospodarski rast pretvarajući ga u cilj sam po sebi, što ostavlja po strani reformski moralni diskurs klasičnog liberalizma.

Politika "puštanja" (laissez faire)

Laissez faire To je francuski izraz koji znači "puštanje", a koristili su ga liberali koji su se bojali da će država u gospodarskim pitanjima djelovati kao represivni entitet. Neoliberalizam predlaže da država ne bi smjela niti intervenirati, već bi trebala poticati razvoj privatnog poslovnog sektora.

Kritika državnog intervencionizma

Prema Davidu Harveyju u svojoj knjizi Kratka povijest neoliberalizma, neoliberalna teorija kaže da država nije sposobna predvidjeti ponašanje gospodarstva i spriječiti „moćne interesne skupine da iskrive i uvjetuju ove državne intervencije“ (Harvey, 2005.). Drugim riječima, neoliberalizam je opravdan temeljem toga da intervencionizam favorizira korupciju. Neoliberalizam također ukazuje na paradoks da država nije podložna bilo kojoj vrsti društvene kontrole.

Možda ti se također svidi:

• Liberalizam.
• Neoliberalizam.

Preispitivanje uloge države

Jedina uloga države u gospodarstvu, prema neoliberalizmu, trebala bi biti stvaranje pravnog okvira koji favorizira tržište. Odnosno, ona se ne protivi samoj državi, već je nastoji ograničiti na svrhu rasta privatnog poslovanja, temeljenu na poticanju i arbitraži konkurencije. Stoga neoliberalizam dopušta djelovanje države da kontrolira monopol, predvorje i radnički sindikati.

Slobodno tržište

Neoliberalizam smatra da je slobodno tržište jedino koje može jamčiti najadekvatniju raspodjelu resursa na temelju gospodarskog rasta. S ovog gledišta, jedini način na koji se tržište može regulirati je slobodna konkurencija.

Privatizacija državnih poduzeća

Privatizacija državnih tvrtki još je jedan od temelja neoliberalizma, ne samo s obzirom na proizvodne sektore, već i s obzirom na usluge od javnog interesa poput vode, električne energije, obrazovanja, zdravstva i prijevoza, između ostalog.

Pojedinac kao sila proizvodnje

Neoliberalizam vidi pojedince kao proizvodnu snagu ekonomskog poretka, koji ga suočava s liberalizmom, koji se brinuo za puni razvoj kapaciteta subjekata, a ne samo za apstraktne ekonomske potencijale.

Tržišna etika

Neoliberalizam je naoružan tržišnom etikom, odnosno koncepcijom tržišta kao apsolutnog, kao regulacijskim principom poretka i društvenog ponašanja kojem su podvrgnuti svi aspekti života i prema kojem bi svi trebali biti orijentirani, od materijalnog aspekti imaginarnih (kulture, individualni interesi, sustavi vjerovanja, seksualnost itd.).

Slobodno kretanje robe, kapitala i ljudi

Neoliberalizam predlaže slobodno kretanje robe, kapitala i ljudi, što na neki način dovodi u pitanje ograničenja i kontrolu nacionalne države u pitanjima gospodarstva. Neoliberalizam je na taj način ukorijenjen s globalizacijom. U ovom scenariju, ograničenja i opseg odgovornosti i mehanizmi raspodjele bogatstva postaju porozni.

To bi vas moglo zanimati: globalizacija.

Prioritet svjetskog tržišta nad domaćim

Budući da se temelji na slobodnoj trgovini, neoliberalizam daje prednost međunarodnom tržištu nad domaćim. To, između ostalog, podrazumijeva da favorizira strana ulaganja u odnosu na nacionalna, što s jedne strane generira kretanje kapitala, ali s druge strane uzrokuje važne neravnoteže u raspodjeli moći.

Gospodarski rast kao temeljni cilj

Temeljni cilj neoliberalizma je gospodarski rast, interes koji dominira bilo kojim drugim područjem društvenog razvoja. To postaje središte referencije i usmjerenja ekonomskih politika.

Nezainteresiranost za socijalnu jednakost

Za razliku od klasičnog liberalizma, neoliberalizam ne vjeruje u potragu za socijalnom jednakošću, jer smatra da su socijalne razlike ono što ekonomiju čini dinamičnijom.

Relativizacija vrijednosti demokracije

Neoliberalizam demokratiju doživljava kao povijesnu okolnost, ali je ne shvaća kao svojstveni projekt ekonomske slobode. U tom smislu razumije da sloboda na koju se poziva nadilazi političku imaginariju demokracije. Drugim riječima, neoliberalizma bi moglo biti bez demokracije.