Što je mrtvo do groba, a živo do kruha:
"Mrtvi do groba, a živi do hljeba" je a izreka čija poruka to izražava Kad osoba umre, njeni najmiliji ne bi trebali provoditi puno vremena usred tuge i oplakivanja fizičkog gubitkaUmjesto toga, moraju učiniti sve što mogu kako bi se vratili svom načinu života i ispunili svoje odgovornosti.
Čak se može smatrati savjetom koji se daje kako bi se ljudima pomoglo da prevladaju bol uzrokovanu gubitkom člana obitelji ili prijatelja i pozvali ih da nastave sa svakodnevnim aktivnostima kako više ne bi ostali uronjeni u bol potrebno.
Ova izreka također se odnosi, posebno na uputite pozornost onim ljudima koji, naprotiv, brzo zaborave pokojnika, kao da se ništa nije dogodilo.
To je način prijekora prema stavu onih ljudi koji lako i brzo zaborave voljenu osobu koja je upravo preminula.
Drugi način tumačenja izreke "Mrtvi do groba, a živi do hljeba", može biti od odlučno se suočiti sa stvarnošću, ostavljajući po strani ono što se dogodilo. To je način poticanja pojedinca da dobro radi stvari u sadašnjosti.
U drugom smislu, vrijedi spomenuti da se izraz "Mrtvi do groba, a živi do kruha" pojavljuje u Genijalni gospodin Don Quijote iz La Manche, 19. poglavlje, koji je izrazio Sancho Panza.
Neke varijante izreke "Mrtvi do groba, a živi do hljeba" mogu biti sljedeće: "Nakon što sam umro, ni vinograd ni voćnjak", "Mrtvi do rupe, živi do lepinje", " mrtvi do groba, a živi do kruha ”,„ Živi kruh, a mrtvi pokrov ”.
