Što je ekologija:
Ekologija je a grana biologije u kojoj se proučavaju i analiziraju interakcije živih bića sa staništem tamo gdje se nalaze, odnosno odnosi koji postoje između biotičkih čimbenika (odnosi između živih bića) i abiotičkih čimbenika (uvjeti okoline).
Etimološki, riječ ekologija potječe od grčkog ökologie sastavljen od sjedinjenja grčkih riječi oikos, što znači "kuća", "dom" ili "stan" i logotipi, što znači "studija" ili "ugovor". U tom smislu, ekologija znači "proučavanje kuće".
Ernst Haeckel, njemački znanstvenik, stvorio je pojam ekologija 1869. godine kako bi odredio naziv za znanost koja proučava odnose između živih bića i okoliša.
Stoga je objekt proučavanja ekologije Upravo je u određivanju kako abiotski čimbenici (vlaga, temperatura, između ostalog) uzajamno djeluju s biotičkim čimbenicima (odnos između velike raznolikosti živih bića koja se nalaze u istom staništu).
Stoga ekologija obraća posebnu pozornost na to kako određene karakteristike staništa utječu na razvoj, modificiranje i ponašanje različitih vrsta.
U tom smislu, koncept ljudske ekologije odnosi se na znanstveno proučavanje odnosa između ljudi i okoliša, uključujući prirodne uvjete, interakcije i ekonomske, psihološke, socijalne i kulturne aspekte. Stoga se ekologija usredotočuje na proučavanje ekosustava ili populacija općenito.
Isto tako, ekologija je znanost u kojoj provesti studije o promjenama koje ekosustavi mogu proći od aktivnosti ljudskih bića.
Važno je naglasiti važnost ekoloških studija, koje su multidisciplinarne, što omogućuje proširivanje znanja u ovom području znanosti, kao i dizajniranje strategija i mehanizama usmjerenih na očuvanje i očuvanje okoliša.
S druge strane, trenutno pojam ekološki nadilazi znanstvena istraživanja, sada je dio političkih kampanja i društvenih pokreta koji traže zaštitu i svjesnu interakciju čovjeka s okolišem.
Stoga, ekologija je poprimila ekološki karakter a njegov je cilj briga i održavanje ravnoteže ljudskih aktivnosti s onima iz našeg staništa.
- biologija
- Ekološka ravnoteža
- Ekosustav
Glavne grane ekologije
Glavne grane proučavanja i istraživanja na koje je podijeljena ekologija su sljedeće:
- Autoekologija: grana ekologije koja proučava prilagodbe vrsta na određene uvjete abiotskih čimbenika.
- Demoekologija (populacijska dinamika): grana koja iz ekologije i demografije proučava glavne karakteristike zajednica ili stanovništva koje zauzima određeno stanište.
- Sinekologija (ekologija zajednice): grana ekologije koja proučava interakciju između bioloških zajednica i ekosustava.
- Agroekologija: grana koja polazi od znanja iz ekologije i agronomije da bi razvila modele proizvodnje hrane u kojima se uzimaju u obzir i ekosustav i socijalno okruženje.
- Ekofiziologija (ekologija okoliša): grana ekologije koja proučava fiziološke pojave u okolišu, a koje mogu doživjeti promjene uslijed različitih prirodnih pojava ili ljudske aktivnosti.
- Makroekologija: grana ekologije koja proučava ekološke obrasce koji se ponavljaju u velikim razmjerima.
Ekološke interakcije
U ekologiji se proučavaju procesi, dinamika i interakcije između svih živih bića u populaciji, zajednici, ekosustavu ili biosferi.
Ekološke interakcije karakteriziraju dobrobiti dva živa bića (harmonična) ili na štetu jednog od njih (neharmonične), a mogu se dogoditi između bića iste vrste (intraspecifične) ili različitih vrsta (interspecifične).
- Harmonski intraspecifični odnosi: društvo (organizacija jedinki iste vrste) i kolonija (skupina jedinki iste vrste s različitim stupnjevima međusobne ovisnosti).
- Neharmonični intraspecifični odnosi: kanibalizam i unutarvrsta i međuvrsta natjecanja. Izjednačeni su odnos vrsta, ali štete ima barem s jedne strane.
- Harmonski interspecifični odnosi: uzajamnost (ili simbioza), protokooperacija, inkvilinizam (ili epibioza) i komenzalizam.
- Neharmonični međusobni odnosi: amensalism (ili antibiosis), biljojed, grabežljivost, parazitizam i ropstvo.
