Dvije su glavne vrste komunikacije u skladu s upotrebom (ili ne) jezičnih znakova:
- Verbalno
- Neverbalno
Odatle postoje nove klasifikacije vrsta komunikacije, temeljene na različitim čimbenicima:
- Prema broju sudionika.
- Prema vrsti odgovora.
- Prema osjetilnom kanalu.
- Prema vrsti komunikacijskog medija.
- Prema komunikacijskom cilju.
- Prema svom opsegu.
- Ovisno o vrsti prijenosa podataka.
Komunikacija je postupak stvaranja, prijenosa i razmjene poruka između pošiljatelja (koji generira i prenosi poruku) i primatelja (koji tumači i odgovara na spomenutu poruku). To je složen proces, stoga postoji toliko mnogo klasifikacija prema višestrukim varijablama kao što su one spomenute u nastavku.
Prema upotrebi jezičnih znakova
Jezični znak jedinica je koja se sastoji od pojma ili značenja i izgovorene ili napisane riječi, koja se naziva označitelj. Ako vidimo bjelkastu nakupinu na nebu, znamo da je to oblak (što znači) i da je na španjolskom sastavljen od slova n, u, b i e (značajno).
Sposobnost upotrebe jezičnih znakova jedinstvena je za ljude. Ovisno o tome jesu li prisutni u našoj komunikaciji ili ne, ovo može biti dvije vrste:
1 Verbalna komunikacija
Usmena komunikacija vrsta je komunikacije koja zahtijeva upotrebu jezičnih znakova kao što su napisana riječ (pravopis) ili izgovorena riječ (fonemi) kako bi se mogla provesti.
Ovo je najvažnija vrsta komunikacije jer zahtijeva izvršavanje kognitivnih procesa (razmišljanja) i to je nešto što samo ljudi mogu.
Usmena komunikacija zauzvrat se klasificira u dvije vrste:
Usmena komunikacija: uključuje upotrebu govora. To zahtijeva ne samo fizičku i kognitivnu sposobnost stvaranja i priopćavanja značajnih riječi, već i uobičajenog koda. U ovom je slučaju kôd jezik ili jezik, koji je sustav jezičnih znakova zajedničkih grupi ljudi.
Primjer usmene komunikacije bio bi razgovor dvoje ljudi koji govore isti jezik.
Pismena komunikacija: zahtijeva upotrebu pisanog koda. U ovom slučaju, kod su pravopisi ili znakovi koje koristimo za predstavljanje riječi. Ti znakovi moraju biti dio zajedničkog sustava, koji se naziva abeceda, a koji je pak niz gramatičkih pravila koja reguliraju njihovu upotrebu, poput pravila akcentuacije.
Primjer pisane komunikacije bila bi tekstualna poruka napisana na španjolskom jeziku primatelju koji također govori isti jezik.
U verbalnoj komunikaciji izuzetno je važno da pošiljatelj i primatelj dijele usmeni (jezik) ili pisani (abeceda) kôd u kojem se poruka šalje. U suprotnom, primatelj ga ne može protumačiti ili odgovoriti, što znači neuspjeh komunikacijskog procesa.
2. Neverbalna komunikacija
Bilo koji je postupak razmjene informacija u kojem uporaba riječi, usmene ili pisane, nije potrebna. Podrazvrstan je u tri vrste:
- Kinesićeva neverbalna komunikacija: odnosi se na upotrebu govora tijela. Na primjer, geste i pogledi.
- Proksemična neverbalna komunikacija: to je povezano s udaljenostima između jedne i druge osobe, koja varira ovisno o okolnostima i kulturi. Primjerice, u Latinskoj Americi normalno je da su ljudi vrlo bliski, ali u anglosaksonskim zemljama to se može protumačiti kao agresija.
- Neverbalna parajezična komunikacija: odnosi se na izražavanje zvukova bez riječi. Na primjer, vapaj euforije, zijevanje, promjene tona glasa itd.
Prema broju sudionika
Ovisno o broju ljudi koji su dio razmjene poruka, komunikacija može biti:
3.Pojedinačna komunikacija
To znači da se komunikacija događa od jedne osobe do druge. Jedan od njih šalje poruku (pošiljatelj), a drugi je prima (primatelj). Na kraju se te uloge mogu zamijeniti ako je potrebno.
Na primjer, u razgovoru:
-Emiter: Zdravo, kako si?
-Primitelj: Dobro sam.
-Emiter: reci mi kako si?
-Primnik: bolji nego ikad. Dobila sam novi posao!
4. Kolektivna komunikacija
To je vrsta komunikacije koja se generira kada više od dvije osobe razmjenjuju poruke.
Primjer kolektivne komunikacije je radni sastanak na kojem svi sudionici razmjenjuju ideje.
5. Intra-kolektivna komunikacija
To je kada skupina ljudi koja komunicira pripada istoj skupini.
Primjer kolektivne komunikacije je kada se grupa učenika okupi kako bi razgovarali o grupnom zadatku.
6. Međukolektivna komunikacija
To su razmjene poruka između različitih skupina.
Primjerice, u tvrtki se tim za financije sastaje s timom za ljudske resurse kako bi razgovarali o određenim odlukama tvrtke.
7. Masovna komunikacija
To je kada se jedan izdavač (koji može biti pojedinac ili grupa koja djeluje kao jedan izdavač) obrati skupini ljudi koji djeluju kao primatelji.
Primjerice, na koncertu bi odašiljači bili solo pjevač ili bend, a publika primatelj.
Prema vrsti odgovora
Razmjena poruka u procesu komunikacije može se provesti u stvarnom vremenu ili ne. Na temelju toga, komunikacija može biti:
8.Sinkrona komunikacija
Razmjena informacija događa se u stvarnom vremenu, odnosno odmah.
Primjer, video poziv, razgovor.
9. Asinkrona komunikacija
Razmjena informacija ne događa se u stvarnom vremenu. Stoga će pošiljatelj poruke morati pričekati neko vrijeme da primi odgovor, ako je potreban.
Na primjer, a e-mail odmah se šalje, ali se na njega ne reagira uvijek odmah.
Prema osjetilnom kanalu
Ovisno o tome koje osjetilo opaža informacija koja u obliku podražaja dolazi do živčanog sustava, komunikacija može biti:
10.Dodirnite komunikaciju
Uključuje osjet dodira za opažanje volumena i tekstura koje pružaju informacije prijemniku.
Primjerice, metoda čitanja i pisanja Brajevog pisma, koja omogućava osobama s oštećenjima vida da komuniciraju.
11 njušna komunikacija
Komunikacija se uspostavlja putem mirisa.
Uobičajeni primjer je da puno puta možemo otkriti je li hrana u lošem stanju samo po njenom mirisu.
12. Vizualna komunikacija
Informacije se percipiraju pomoću vida
Uobičajeni je primjer da ljudima u većini slučajeva nije potrebna fotografija koja bi nam bila opisana kako bi razumjeli poruku koju priopćavaju.
13. Gustatorna komunikacija
Informacije se percipiraju putem osjeta okusa.
Primjerice, kad popijemo piće ili obrok.
14 Slušna komunikacija
Informacije se percipiraju kroz čulo sluha.
Primjerice, usmena komunikacija i glazba.
Prema vrsti komunikacijskog medija
Mediji su instrumenti koji omogućuju slanje poruka masivnoj skupini primatelja. Ovisno o mediju koji se koristi za dijeljenje poruke, komunikacija može biti:
15.Digitalna komunikacija
Odnosi se na vrstu komunikacije koja se uspostavlja putem kanala koji koriste digitalnu tehnologiju. U ovom se slučaju informacije šire putem Interneta.
Na primjer, web stranica, e-pošta, društvene mreže.
16. Televizijska komunikacija
U ovom je slučaju kanal ili instrument za prijenos poruke televizija. Tamo pošiljatelj (u ovom slučaju, programiranje svakog od kanala) emitira poruku koju primatelj (gledatelj) prima putem zaslona.
17. Radio komunikacija
Komunikacija se generira putem radija, koji je kanal putem kojeg se poruka emitira. U ovom slučaju, odašiljač čine sve radio stanice.
18. Telefonska komunikacija
Komunikativni proces se događa putem telefona.
Na primjer, poziv ili poruka.
19. Kinematografska komunikacija
Kino koristi kao sredstvo za prijenos poruke koja je pak sadržana u filmu, video ili audiovizualnom materijalu koji želite podijeliti s prijamnikom.
Prema komunikacijskom cilju
Uzimajući u obzir cilj koji se želi postići emisijom poruke, komunikacija može biti:
20. Novinarska komunikacija
Koristite medije za isporuku poruka s informativnom svrhom.
Na primjer, televizijske vijesti ili lokalne web stranice s vijestima.
21. Reklamna komunikacija
To je vrsta komunikacije koja se koristi za oglašavanje proizvoda ili usluge, općenito za poticanje njihove prodaje.
Na primjer, kada na YouTube videozapisu vidimo reklamu prepoznate robne marke.
22. Obrazovna komunikacija
To je prijenos poruke s obrazovnim ciljem. Kraj je, u ovom slučaju, naučiti nešto.
Najčešći je primjer učitelja koji predaje razred. YouTubeov vodič koji objašnjava kako riješiti određeni problem također je oblik obrazovne komunikacije.
23. Politička komunikacija
To je vrsta komunikacije čiji je cilj utjecati na javno mnijenje u političkom kontekstu.
Primjer političke komunikacije su strategije korištene u izbornim kampanjama. To može uključivati izbor određenih boja u garderobi, emitiranje prethodno razrađenog govora ili stvaranje ikoničnih slika, poput političara koji drži bebu ili ljubi stariju osobu u čelo.
Cilj je, u ovom slučaju, pozitivno utjecati na glasače.
24. Organizacijska komunikacija
Odnosi se na komunikacije kojima upravljaju organizacije. Oni mogu imati unutarnji cilj, poput komunikacije između tvrtke i osoblja, ili vanjski cilj, poput komunikacije između poduzeća i njegovih potrošača, medija, dobavljača itd.
Unutar organizacijske komunikacije postoji nekoliko kategorija:
- 25. Dvosmjerna komunikacija: komunikacija se odvija između grupe ljudi u organizaciji i očekuje se da svi aktivno sudjeluju. Na primjer, e-mail kojim se traži odgovor od svih uključenih.
- 26. Jednosmjerna komunikacija: komunikacijom upravlja pošiljatelj i od primatelja se ne očekuje odgovor. Na primjer, prilikom slanja otkaznog pisma.
- 27. Komunikacija prema gore: komunikacija se izvršava s položaja moći prema nižim redovima. Na primjer, kada šef sazove sastanak.
- 28. Komunikacija prema dolje: komunikacijom upravljaju zaposlenici tvrtke koji svoju poruku usmjeravaju prema nadređenima. Na primjer, poziv na sindikat s vlasnicima tvrtke.
- 29. Službena komunikacija: postupak komunikacije podliježe poštivanju određenih pravila. Na primjer, e-adrese moraju sadržavati pozdrav, grafički identitet tvrtke, upotrebu određenog rječnika itd.
- 30. Neformalna komunikacija: komunikacija ne podliježe nekom posebnom pravilu. Na primjer, e-mailovi ili izravne poruke između suradnika.
Prema svojoj difuziji
Kada pošiljatelj i primatelj sudjeluju u komunikacijskom procesu, nije uvijek potrebno ili poželjno da se poruka širi novim primateljima. U ovom slučaju, komunikacija može biti:
31.Privatna komunikacija
Komunikativni proces održava se između pošiljatelja i primatelja. Na primjer, telefonski poziv dvoje ljudi.
32. Javna komunikacija
Prijenos poruke može ili treba uključivati nove primatelje. Na primjer, širenje vijesti od nacionalnog interesa.
Ovisno o vrsti prijenosa podataka
U svijetu telekomunikacija postoji nekoliko vrsta računalne komunikacije:
33. Komunikacija podataka simplex
To je vrsta računalne komunikacije u kojoj se podaci (poruka) šalju u jednosmjernom načinu. Odnosno, ne očekuje se da će biti odgovora odn Povratne informacije od strane prijamnika. Primjer su televizija ili radio, koji emitiraju samo poruke, ali nije moguće komunicirati s tim sadržajem.
34. Komunikacija podataka napola dupleks
U tom se slučaju komunikacijski proces odvija dvosmjerno, u razmjeni poruka između pošiljatelja i primatelja. Međutim, primatelj mora pričekati da se podaci pošalju kako bi mogao odgovoriti, jer se postupak ne može odvijati istovremeno.
Na primjer, kada se koristi voki-toki, pošiljatelj šalje svoju poruku i mora pričekati da je primatelj primi da bi nastavio komunikaciju.
35. Komunikacija podataka dvostrani
To je sustav za prijenos podataka koji koristi dva simplex sustava, što omogućuje dvosmjernu i simultanu komunikaciju.
Primjer dvostranog sustava su video pozivi.
36. Serijska komunikacija podataka
Serijski prijenos podataka zahtijeva fragmentiranje podataka na manje dijelove, koji će se slati jedan po jedan dok se podatkovni paket ne dovrši.
Primjer ove vrste komunikacije je Morseova azbuka.
Možda ti se također svidi:
- Komunikacija.
- Elementi komunikacije.
- Verbalna komunikacija.
- Neverbalna komunikacija.
- Mediji.
