Što je introspekcija:
Uvjet introspekcija odnosi se na stav obraćanja pažnje na vlastite unutarnje procese, odnosno na sposobnost subjekta da usredotoči pažnju na vlastite percepcije, brige, senzacije i misli.
Introspekcija, kao čin samosvijesti, omogućuje subjektu da analizira sebe i razmisli o svom ponašanju, svom ponašanju, svojim procesima učenja ili svojim osjećajima suočen s određenim okolnostima. Stoga ovaj pojam igra važnu ulogu kako u filozofiji, tako i u psihologiji i duhovnosti.
Introspekcija u psihologiji
U psihologiji se introspekcija počela koristiti kao metoda pred kraj 19. i početkom 20. stoljeća. Temeljila se na poticanju pamćenja i razmišljanja pacijenta o vlastitim misaonim procesima i njihovim pokretačima.
Ovu je tehniku razvio Wilhelm Wundt, koji ju je i nazvao eksperimentalna introspekcija ili eksperimentalno samopromatranje. Pomoću ove tehnike Wundt je nastojao uvježbati pacijenta da može sustavno i objektivno analizirati svoje misli.
Vidi također: Osobnost.
Vrste introspekcije
U psihologiji postoje najmanje dvije vrste introspekcije. To bi bile:
- Razmišljanje o sebi: to je postupak analize unutarnjih misaonih procesa kako bismo postali svjesni njihovih okidača i refleksnog ponašanja, kao i naših pogrešaka, kako bismo poboljšali osobni psihološki rast i postigli veću zrelost.
- Samopromućivanje: Samopromoćivanje ili samopromućivanje, događa se kada osoba postane opsjednuta razmišljanjem o svojim pogreškama na stalan i autodestruktivan način, što joj onemogućuje da vidi rješenja i mogućnosti sve dok joj samopoštovanje ne bude slomljeno.
Vidi također Psihoanaliza.
